OD PASIVNIH PROMATRAČA DO POSREDNIH ULAGAČA U DOMAĆE I SVJETSKE KOMPANIJE

Stigli su s Hvara, iz Daruvara i Svetog Ivana Zeline i okupili se za istim stolom jednog zagrebačkog kafića. Uglavnom se pije kava s mlijekom, no narudžbe variraju - velika, mala, hladno, toplo mlijeko… Ćakula se o turističkoj sezoni, a Hvaranka Martina daje informacije iz prve ruke. No, glavna tema su mirovine. Prvi put idu u obilazak jednog društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima – na radionicu o toliko spominjanom drugom stupu mirovinskog osiguranja.

Martina, privatna poduzetnica u turizmu, dentalna tehničarka Zvjezdana s kćeri ekonomisticom Teom te Tihomir, veterinarski tehničar zaposlen kao serviser, kreću na put otkrivanja što se događa s njihovom imovinom u obveznom mirovinskom fondu. Upoznaju „lica iza kovanica“ i stavljaju se u ulogu ulagača. Obvezni mirovinski fondovi – svi znaju za njih, a opet se ponekad čine tako apstraktnima.

Razbijanje mita - “To nije moja imovina!“

„Evo, ovo su naše prostorije, a ovdje su neki od odjela – Odjel upravljanja imovinom, Odjel analize financijskih tržišta i Odjel upravljanja rizicima“, pokazuje Julijana Katalenić, voditeljica Odjela upravljanja imovinom.

„Radni dan počinjemo tako da se informiramo o najvažnijim domaćim i inozemnim vijestima. Nakon toga slijedi operativni dio – provjeravamo stižu li tog dana kakve naplate ili isplate, primjerice dospijeće obveznica ili isplata članovima, a pritom pazimo na likvidnost, odnosno da uvijek imamo dovoljno sredstava za sve obveze. Tijekom dana pratimo kretanja na burzama, kamatne stope i valutne tečajeve, redovito komuniciramo s bankama i brokerima...“, objašnjava Julijana.

Uz sve to, analiziraju nove prilike na tržištu, procjenjuju hoće li ući u određena ulaganja ili realizirati postojeća, a po potrebi i rebalansiraju portfelj. Na tjednoj razini održavaju interne i eksterne sastanke vezane za portfelj ili nove potencijalne prilike te uvijek paze da je sve usklađeno sa zakonskim ograničenjima ulaganja.

„Dinamično je, niti jedan dan nije isti“, kaže Julijana.

Zvjezdana vadi bilježnicu za zapisivanje lekcija, svi spremaju pitanja, no najprije je jedno postavljeno sudionicima druženja: „Što mislite, je li 5% bruto plaće koje mjesečno vaš poslodavac, ili Martina kao privatna poduzetnica, uplaćuju u drugi stup - vaša imovina ili imovina fonda?“.

Redom su odgovorili: „Pa od fonda!“.

Odgovorom je razbijen mit: „Ne, ne… kad govorimo o drugom stupu, govorimo o vašem novcu, vašem osobnom računu, vašoj štednji za mirovinu. Važno je znati gdje je taj novac, koliko ga imate i što se s njim radi. Dakle, to je vaša imovina namijenjena za mirovinu, kojom imate pravo upravljati promjenom kategorije i/ili društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima“, objasnila je Irena Lončarić Prpić, voditeljica Odjela odnosa s klijentima. Irena radi s građanima koji su članovi mirovinskog fonda i svakodnevno odgovara na njihove upite i rješava eventualne dileme. Za ovu radionicu u sklopu serijala financijskog opismenjavanja „Nika istražuje“ PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, stručni jezik sveden je na onaj pitkiji koji razumije svatko tko se ne bavi financijama i tko ne zna kako stvari funkcioniraju u pozadini.

ODABERI ČIJU PRIČU ŽELIŠ PRATITI DALJE

Prinosi – ono „ekstra“ na osobnom računu drugog stupa

Polako ulaze u svijet financija. Okruženi su timom koji svakodnevno upravlja njihovim novcem na osobnim računima, odnosno njihovom kapitaliziranom mirovinskom štednjom koju mogu koristiti pri odlasku u mirovinu.

„Da, a s obzirom na to da sad ne znamo, da nismo dovoljno obrazovani u tom financijskom pogledu, htjeli bismo vidjeti sva ta naša prava i što možemo...“, dodaje Zvjezdana koja zagovara cjeloživotno učenje i to da bi se o svemu tome trebalo govoriti već u školama, ma koliko mirovina tek tada bila daleko.

Svi znaju da se 15% bruto plaće uplaćuje u prvi stup mirovinskog osiguranja i iz toga isplaćuju mirovine sadašnjim umirovljenicima. Poznato im je i da je treći dobrovoljni mirovinski fond vid štednje gdje se samostalno bira koliko i kada se želi uplaćivati. Znaju i za 5% bruto plaće koji se uplaćuje u obvezni drugi mirovinski stup, a mit je da se taj novac negdje anonimno slijeva i da nemaju kontrolu nad njim – jer svakako imaju i trebaju voditi brigu o osobnom računu.

Zadatak obveznog mirovinskog fonda je da taj novac iz drugoga stupa ulaže, sačuva i oplemeni, tražeći dobre prilike za ulaganje i ostvarivanje pozitivnih prinosa.

Namještajući naočale, Zvjezdana traži još preciznije objašnjenje: „ Pojasnite mi još malo ovaj dio - prinosi i oplemenjivanje novca.“ Ilustrativni primjer joj daje stručnjakinja: „Prinos je zapravo razlika između onoga što ste uložili i vrijednosti koju to ulaganje ima nakon nekog vremena. Ako, recimo, početkom godine uplatite 100 eura, a na kraju godine vaš udio vrijedi 110 eura, znači da ste ostvarili zaradu od 10 eura, odnosno prinos od 10%. Ako bi vrijednost pala na 95 eura, prinos bi bio negativan, odnosno -5%. Dakle, prinos pokazuje koliko je vaše ulaganje poraslo ili palo i taj se rezultat prati na vašem računu iz godine u godinu.“

Sredstva iz drugog stupa namijenjena su isključivo za isplatu mirovine, čija će visina ponajprije ovisiti o iznosu uplaćenih i kapitaliziranih sredstava, ali i o vrsti i obliku odabrane mirovine. To će biti novac uplaćivan cijelog radnog vijeka i nešto „ekstra“. A to „ekstra“ je prinos tj. zarada koju je ostvarilo društvo za upravljanje OMF-om.

Osobni račun u svom OMF-u treba redovno pratiti direktnim pozivom na besplatni info telefon, prijavom na mrežnu stranicu svog društva ili putem aplikacije. Tu su još mogućnosti slanja izvješća mailom, SMS-om, ali i onim “staromodnijim” načinom - poštom na kućnu adresu. Račun se vodi u obračunskim jedinicama, a zbroj vrijednosti svih obračunskih jedinica na računima svih članova obveznog mirovinskog fonda predstavlja ukupnu vrijednost fonda.

Odvažni, umjereni ili oprezni: koji ste tip ulagača?

Iako su svi znali u kojemu su od četiri postojeća društva u Hrvatskoj, kada su kategorije fondova u pitanju, nisu znali kojoj pripadaju.
„Ja sam od pet sati ujutro pa do pet popodne u Zagrebu, radimo svi i nemamo se vremena baviti tim stvarima“, ubacuje se Tihomir što, svesrdno uz žamor, potvrde i ostali.

No, riječ je o samo nekoliko minuta posla. Informaciju o tome kojoj kategoriji obveznog mirovinskog fonda pripadaju, članovi mogu zatražiti direktno od svojega društva i ta se dvosmjerna komunikacija itekako potiče. Dodatne adrese za informiranje su i sustav e-Građani i Središnji registar osiguranika - REGOS.

Tri su kategorije obveznih mirovinskih fondova – A, B i C i svatko sam može odabrati koju želi. One se međusobno razlikuju po investicijskoj strategiji, rizicima i uvjetima članstva ovisno o dobi.

Kategorija A je rizičnija jer se više ulaže u dionice nego npr. u obveznice. Dugoročno može donijeti veći očekivani prinos, ali i veće oscilacije vrijednosti. Kategorija B je umjerenog rizika zbog umjerenije investicijske strategije, pa stoga i dugoročno umjerenijim očekivanim prinosima. C kategorija je s najmanjim rizikom, ali i nižim očekivanim prinosima u dužem roku jer se imovina pretežito ulaže u niskorizična ulaganja, npr. u obveznice ili depozite.

„Logika iza toga je jednostavna. Kategorija C namijenjena je članovima pred mirovinom s ciljem da se smanji rizik i omogući očuvanje vrijednosti imovine. Kod mlađih članova, u kategorijama A i B ima dovoljno vremena da se ulaganja stabiliziraju kroz tržišne cikluse i dugoročno donesu veću vrijednost. Osim toga, propisana su i ograničenja koliko se dugo može ostati u pojedinoj kategoriji, ovisno o godinama života“, objašnjava Julijana.

Člana fonda kategorije A, na dan kada do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu bude imao manje od deset godina (iznimno, ako je osiguranik podnio zahtjev za ostankom u kategoriji A - manje od 5 godina), REGOS će automatski rasporediti u mirovinski fond kategorije B kojim upravlja isto mirovinsko društvo, u kojoj (kao i u kategoriji C) može biti neovisno o duljini razdoblja do referentnog dana, odnosno dana ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu.

Dakle, ako je članu do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu ostalo manje od pet godina, može odlučiti promijeniti fond kategorije B u kategoriju C, ali više nema mogućnost izbora fonda kategorije A.

“Znači, A je za mlade, B za srednju dob, a C za one pred penziju”, sažima Tea. Iako pojednostavljeno rečeno, to je uglavnom točno.

„Možeš mi dodati, molim te, torbu ovu… evo, evo, tu…jer trebam mobitel da se prijavim…“ Kroz sustav e-Građani, Tea je krenula u istragu kojoj kategoriji pripada, dok ostali provjeravaju uplaćuju li im poslodavci redovno doprinose, traže na stranicama društava prinose. Tamo se, između ostalog, dvaput godišnje objavljuju i izvještaji s pregledom svih ulaganja koja čine portfelj određene kategorije fonda, kao i mjesečna struktura ulaganja.

Ide se detaljnije s podukom. „Znači, portfelj je zapravo kombinacija različitih vrsta ulaganja. U njemu se mogu naći, primjerice, domaće dionice poput Podravke, Končara, HT-a, inozemne dionice poput Krke, Nvidie, Alphabeta (Google) ili Applea, zatim investicijski fondovi, državne obveznice – hrvatske, ali i njemačke, francuske ili američke, potom korporativne i municipalne obveznice, kao i ponešto alternativnih fondova...“, navodi Julijana neke od primjera, i dodaje da se stvarni sastav portfelja redovito mijenja.

Zvjezdana zaustavlja priču: „Sad više onako jezično gledam…znam što je alternativa, znam što je investicija, znam otprilike i što je fond, ali...može li malo sporije da sve zapišem i zapamtim?“

Sad se već zbog goleme količine informacija donose čaše vode, valja se osvježiti dok sve sjeda na mjesto, a pred bazom podataka i grafovima kreće i dio „mi nismo burzovni mešetari pa nam jednostavno objasnite ta ulaganja.“

Našim novcem i neke male hrvatske priče postaju globalne

„Ponekad se pojave male kompanije s dobrim, inovativnim idejama…“, nastavlja Julijana, na što Tihomir uskače: „Start-upovi znači!“

„Tako je! Start-upovima je potreban rizični kapital (venture capital), dok zrelijim privatnim tvrtkama izvan burze, s već stabilnim poslovnim modelom, treba kapital za širenje – tu ulaze private equity fondovi. I jedni i drugi pripadaju kategoriji alternativnih fondova, u koje mogu ulagati i mirovinski fondovi.
Tako primjerice, od manjih kompanija s dobrim potencijalom i osiguranim kapitalom mogu nastati veće, a neke lokalne priče s vremenom prerastu i u globalne. Ne znam jeste li čuli za Muzej iluzija tu u Zagrebu?“ pita Julijana i daje primjer takvog ulaganja.

Naravno, svima je bilo poznato o čemu je riječ.

„Razni investitori uložili su novac, između ostalog i mirovinski fondovi vaš novac, u jedan alternativni fond koji je tako okupio sve ulagače i lansirao lokalnu priču u globalnu. Zagrebački muzej prerastao je u svjetski brand, prisutan u više od 28 zemalja na 4 kontinenta, a cijeli takav ekosustav ulaganja dobio je puni smisao. Naš je zadatak kreirati portfelje za koje vjerujemo da će dugoročno raditi u korist članova i donositi pozitivne prinose“, objasnila je Julijana.

Diversifikacija ulaganja, a ne „sva jaja u istu košaru“

U fondu A dozvoljeno je ulagati maksimalno 70% neto vrijednosti imovine fonda u dionice, u kategoriji B maksimalno 40%, dok je kod fonda C ulaganje u dionice vrlo ograničeno – najviše do 10%, i to isključivo u visokolikvidne dionice. Limiti ulaganja postoje, a njih propisuje zakon. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) samostalni je i neovisni regulator koji nadzire i rad mirovinskih društava. Kontrolira njihova ulaganja i provjerava jesu li transakcije u skladu sa zakonom, a redovito objavljuje mjesečna, kvartalna i godišnja izvješća na svojim mrežnim stranicama.

“A što ako vi fulate nešto?” – uskače Tihomir.

“Na dnevnoj bazi pratimo tržište i očekivanja. Ako procijenimo da nešto više neće donositi dobre rezultate, prodajemo. Ali, rizik uvijek postoji. Bitno je napomenuti da se radi o dugoročnom horizontu ulaganja i da je važno dobro diversificirati portfelje. To je ona famozna - nemojte stavljati sva jaja u istu košaru!“

„Ja bih ulagao u turizam, ipak smo turistička zemlja, ili u kulturnu baštinu!“, razmišlja Tihomir. „Da, apsolutno turizam“, složila se Martina s Tihomirom. „Ima Slavonija poljoprivredu pa i prilike za krasan turizam!“, dodaje Zvjezdana. „U tehnološka rješenja, to je to“, kaže Tea, pa kreće daljnja rasprava gdje i kako investirati.

Da, novac ide u sve navedene sektore, a hrvatski mirovinski fondovi svojim ulaganjima podržavaju i domaće tržište kapitala i kompanije. Kroz ulaganja u obveznice, dionice i različite fondove, članovi mirovinskih fondova posredno sudjeluju u temama budućnosti – od umjetne inteligencije i zdravstvene skrbi do zelene energije, digitalizacije i novih tehnologija. Vodi se računa i o društveno odgovornom poslovanju i tzv. ESG strategiji koja prati kako pojedine tvrtke i njihov rad utječu na okoliš, kako se odnose prema ljudima i zajednici te upravlja li se njima transparentno.

Dva sata druženja i već su svi ušli u cipele velikih ulagača. A posredno, svaki član to i jeste. To znači samo jedno – postiglo se razumijevanje sustava i nadalje će se odluke moći donositi informiranije.

Pravo vrijeme za brigu o mirovini je sada

Kako mirovinska društva prate ulaganja i kompanije u koje ulažu, tako i članovi trebaju pratiti rad društava.

„Znači, ako ja vidim da mi se nešto ne sviđa, ja se mogu prebaciti negdje drugdje?“ pita Tihomir zagonetno podižući obrve.

Da, društvo se može mijenjati, u prve tri godine članstva s naknadom, a nakon treće godine bez naknade. Može se unutar društva ili prelaskom u fond kojim upravlja drugo mirovinsko društvo jednom godišnje prebaciti iz jedne kategorije fonda u drugu. Tako se, u različitim životnim fazama, mogu donositi odluke želi li se posredno nešto konzervativnije ulagati ili pak rizičnije, ali s većim očekivanim prinosima, jer sve je to vođenje brige o budućoj mirovini.

„Ja sam mislila da nam je dodijeljen fond i da ga ne možemo birati niti mijenjati. To sam bila uvjerena. Mislila sam - to mi je dodijeljeno i to je to, nema micanja“, komentira Martina.

A sve kreće već pri prvom zaposlenju kada se može odabrati društvo, kategorija obveznog mirovinskog fonda te način i dinamika kojom se žele primati izvješća o stanju svog računa. Ne učini li se to u roku od mjesec dana od zaposlenja, REGOS automatski raspoređuje novog člana u jedno od četiri hrvatska društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, i to u kategoriju A.

Zvjezdana, spremajući svoje stvari, već radi planove: „Sad kada dođemo kući, malo ćemo proći po ovim mojim bilješkama i vidjeti kako i što, jer i druga kći počinje raditi“.

Česta su pitanja i što ukoliko se ostane bez zaposlenja. Uplaćeni novac ostaje na računu i dalje se kapitalizira. A u slučaju gubitka člana obitelji, mirovinska štednja može biti nasljediva.

Mnogi o mirovinama počnu razmišljati tek nakon pedesete godine života, no važno je krenuti ranije. To je osvijestila i znatiželjna četvorka koja sada, s puno više razumijevanja, može koristiti svoja prava i upravljati svojom mirovinskom štednjom u drugom mirovinskom stupu odabirom kategorije i/ili društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima. To je znanje koje izravno određuje visinu mirovine, a time i kvalitetu života u starosti.

„Ako nešto ne budemo znali, nazvat ćemo Irenu“, u šali dobacuju dok napuštaju backstage mirovinskog fonda.